Koliko vam često roditelji idu na živce?
Ili sam ja čudna ili su moji roditelji retardinja. Ponašaju se prema meni kao da imam tri godine. Jeste, imam 28 godina i još živim s njima i uopšte nisam srećna zbog toga, ali ovo je Srbija i ovde je to sasvim normalna stvar, čast izuzecima. Koliko god da vodim svoj život, uvek me kontrolišu, naređuju, crtaju mi šta treba kako da uradim...
Danas su, na primer, došli s vikendice na kojoj su spavali sinoć i s vrata je mama počela da mi natrljava na nos zašto nisam prostrla veš iz mašine, zašto mački nisam promenila pesak, zašto se nisam spremila da idem s njima na vikendicu, trebam im jer dolaze neki gosti pa da ih slikam (?!).
Inače, mojoj mami je sad doživljaj jer smo juče kupile digitalni fotoaparat i sad ja treba da im izigravam fotografa na porodično-prijateljskim hepeninzima... Ma mojne!
Uglavnom, to sve meni neopisivo ide na živce!
Sad, jesam li ja crna ovca ili su oni majmuni...


2 Comments:
Nit' si ti crna ovca nit' su oni majmuni. to je jednostavno tako kod svakog, manje vise. Probaj manje da se opterecujesh tim stvarima.
Hvala na savetu, to znam i sama, ali sta ces kad su zivci pri kraju...
Znas kad ti neko non-stop kljuca za vratom, drobi, nagvazda... Kad-tad zivci popuste... Eto, mojima je rok trajanja nesto kraci, nekom drugom je duzi. Sve je to individualno.
Post a Comment
<< Home